Cirkulacija (krvotok) je sustav koji omogućuje stalno kretanje krvi kroz tijelo kako bi svaka stanica dobila kisik i hranjive tvari, a istodobno se uklonili ugljikov dioksid i otpadni produkti metabolizma. U njoj sudjeluju srce, krvne žile i krv, ali i pluća, živčani i hormonski sustav koji reguliraju njezin rad.
Srce djeluje kao pumpa koja stvara razliku u tlaku (razliku između višeg i nižeg tlaka) zbog koje krv teče kroz arterije, kapilare i vene. Količina krvi koja protječe ovisi o širini krvnih žila, njihovoj elastičnosti i „gustoći“ krvi (viskoznosti). Najvažniji dio cirkulacije odvija se u mikrocirkulaciji – mreži sitnih kapilara – gdje dolazi do izmjene plinova i tvari između krvi i tkiva. Ta izmjena odvija se procesom difuzije (prijelaz tvari iz područja veće koncentracije u područje manje koncentracije).
Središnja funkcija cirkulacije je dostava kisika. Većina kisika u krvi vezana je za hemoglobin, protein u crvenim krvnim stanicama, dok je manji dio otopljen izravno u krvnoj plazmi. Kada je količina kisika u tkivima nedovoljna, nastaje hipoksija– stanje smanjene opskrbe tkiva kisikom. To se može dogoditi zbog slabog protoka krvi (ishemije), smanjenog broja crvenih krvnih stanica, oštećenja kapilara ili poremećaja na razini stanice. U hipoksiji stanice prelaze na manje učinkovit način stvaranja energije bez kisika, pri čemu se nakuplja mliječna kiselina i dolazi do poremećaja normalne funkcije.
Važnu ulogu u procesu ima endotel – unutarnji sloj krvnih žila – koji aktivno sudjeluje u regulaciji širenja i sužavanja žila. On proizvodi, između ostalog, dušikov oksid, tvar koja opušta stijenku krvne žile i omogućuje bolji protok. Kada je endotel oštećen (npr. zbog pušenja, povišenog šećera u krvi ili visokog tlaka), sposobnost prilagodbe krvnih žila se smanjuje.
Poremećaji cirkulacije mogu zahvatiti velike krvne žile, ali i najsitnije kapilare. U velikim arterijama najčešći problem je ateroskleroza – nakupljanje masnih naslaga (plakova) u stijenci žile, što dovodi do suženja i slabijeg protoka krvi. U malim krvnim žilama, osobito kod osoba s dijabetesom, dolazi do zadebljanja i oštećenja kapilarne mreže, čime se smanjuje prijenos kisika u tkivo.
Posljedice mogu biti ozbiljne: srčani i moždani udar, bol u nogama pri hodanju (periferna arterijska bolest), sporije zacjeljivanje rana ili razvoj kroničnih ulkusa. U podlozi tih stanja često je kombinacija smanjene prokrvljenosti, hipoksije i kronične upale.
Osnova liječenja uključuje promjenu načina života – redovitu tjelesnu aktivnost (koja potiče stvaranje novih kapilara), uravnoteženu prehranu, prestanak pušenja i kontrolu krvnog tlaka, šećera i masnoća. Po potrebi se primjenjuju lijekovi koji šire krvne žile, smanjuju zgrušavanje ili reguliraju metabolizam.
Hiperbarična oksigenoterapija (HBOT) podrazumijeva udisanje 100-postotnog kisika u komori pod povišenim tlakom (najčešće dva do tri puta višim od normalnog atmosferskog tlaka). U tim uvjetima, prema fizikalnim zakonima otapanja plinova, znatno se povećava količina kisika koja se otapa izravno u krvnoj plazmi.
To znači da kisik više ne ovisi isključivo o hemoglobinu. Povećana količina otopljenog kisika stvara veći “pogonski tlak” (razliku u koncentraciji), pa kisik može prodrijeti dublje u tkiva, čak i ondje gdje je protok krvi smanjen. Time se poboljšava oksigenacija područja koja su prethodno hipoksična.
Osim neposrednog povećanja kisika u tkivu, HBOT aktivira i niz bioloških mehanizama:
Važno je naglasiti da HBOT ne uklanja aterosklerotske plakove niti mehanički „otvara“ začepljene arterije. Njegov učinak primarno se odnosi na poboljšanje opskrbe kisikom i poticanje reparativnih procesa u tkivima s poremećenom mikrocirkulacijom.
Napomena: Ovaj sadržaj služi isključivo informativnoj svrsi i ne predstavlja medicinski savjet niti zamjenjuje konzultaciju sa stručnim zdravstvenim djelatnikom.
Kontakt telefon
Kontakt mobitel
Već od sljedećeg mjeseca možete osobno iskusiti njezine učinke i preporučiti je onima do kojih vam je najviše stalo.
