Dijabetes ili šećerna bolest je jedna od najčešćih kroničnih bolesti današnjice  koja pogađa milijune ljudi širom svijeta. Osim što utječe na metabolizam šećera u krvi, može uzrokovati ozbiljne komplikacije koje značajno smanjuju kvalitetu života. Jedna od najozbiljnijih posljedica dijabetesa su dijabetički ulkusi, odnosno otvorene rane koje teško zacjeljuju, a najčešće se javljaju na stopalima. Kod osoba s dijabetesom problemi s cirkulacijom i oštećenje živaca (neuropatija) mogu dovesti do toga da male ozljede, ogrebotine ili žuljevi prerastu u kronične, teško zacjeljujuće rane. U mnogim slučajevima, ako se infekcija proširi ili ako tkivo ne dobiva dovoljno kisika, može doći do gangrene, što u najtežim slučajevima zahtijeva amputaciju. Prema istraživanjima, čak 15% dijabetičara u nekom trenutku razvije dijabetički ulkus, a svaki peti slučaj zahtijeva hospitalizaciju. Zbog toga je važno pronaći učinkovite metode liječenja koje mogu poboljšati cirkulaciju, ubrzati zacjeljivanje i smanjiti rizik od komplikacija. Jedna od inovativnih terapija koja se pokazala obećavajućom u tretiranju dijabetičkih rana je hiperbarična oksigenoterapija (HBOT). Ova metoda koristi čisti kisik pod povišenim tlakom kako bi potaknula regeneraciju tkiva, spriječila infekcije i poboljšala cirkulaciju. Fotografija: Njega dijabetičke rane

Zašto dijabetički ulkusi teško zacjeljuju?

Dijabetičke rane često sporo zacjeljuju zbog kombinacije nekoliko faktora: Slaba cirkulacija – Zbog oštećenja krvnih žila, dijabetičari često imaju smanjen protok krvi u donjim ekstremitetima, što znači da tkiva ne dobivaju dovoljno kisika i hranjivih tvari za regeneraciju. Neuropatija – Oštećenje živaca smanjuje osjetljivost stopala, što znači da pacijent možda neće osjetiti manje ozljede koje se kasnije mogu razviti u ozbiljne rane. Prisutnost bakterijskih infekcija – Kronične rane često sadrže bakterijske biofilmove koji otežavaju liječenje antibioticima i povećavaju rizik od infekcija. Smanjena sposobnost tijela za zacjeljivanje – Dijabetes može oslabiti imunološki sustav i otežati prirodne procese obnove tkiva. Zbog svega navedenog, dijabetičke rane često zahtijevaju posebnu pažnju i specijalizirane tretmane kako bi se izbjegle ozbiljne komplikacije.

Kako se dijabetički ulkusi liječe?

Standardni pristup liječenju dijabetičkih rana uključuje: ✔ Kontrolu šećera u krvi – Stabilna razina glukoze u krvi pomaže tijelu u borbi protiv infekcija i ubrzava zacjeljivanje. ✔ Debridman – Uklanjanje mrtvog tkiva i bakterijskih naslaga kako bi se potaknula regeneracija zdravog tkiva. ✔ Antibiotici – Koriste se ako postoji bakterijska infekcija kako bi se spriječilo širenje infekcije. ✔ Rasterećenje rane – Korištenje posebne obuće, ortoza ili terapijskih pomagala koja smanjuju pritisak na stopalo i omogućuju brže zacjeljivanje. ✔ Poboljšanje cirkulacije – U nekim slučajevima potrebni su kirurški zahvati kako bi se obnovio protok krvi u donjim ekstremitetima. No, unatoč ovim metodama, mnogi pacijenti i dalje se suočavaju s ranama koje ne zacjeljuju. Upravo ovdje dolazi HBOT kao potencijalno rješenje.

Kako HBOT može pomoći?

Hiperbarična oksigenoterapija koristi čisti kisik pod povišenim tlakom kako bi tijelo dobilo znatno veću količinu kisika nego što bi to bilo moguće pri normalnom atmosferskom tlaku. Taj dodatni kisik pomaže tijelu da brže i učinkovitije zacjeljuje rane. Glavni učinci HBOT-a na tijelo uključuju: Poboljšanu oksigenaciju tkiva – Kisik dopire do slabo prokrvljenih područja i potiče obnovu stanica. Poticanje stvaranja novih krvnih žila (angiogeneza) – Nova mreža kapilara poboljšava cirkulaciju i opskrbu hranjivim tvarima. Jačanje imunološkog odgovora – Kisik pomaže bijelim krvnim stanicama u borbi protiv infekcija i uništavanju bakterija. Smanjenje upale i oteklina – Povećana oksigenacija smanjuje edem i upalne procese u oštećenim tkivima. Stimulaciju fibroblasta i proizvodnju kolagena – Kolagen je ključan za stvaranje novog zdravog tkiva i zatvaranje rane. Aktivaciju matičnih stanica – Povećana količina kisika u krvi potiče migraciju matičnih stanica na mjesto ozljede, što ubrzava regeneraciju.

Što kažu istraživanja?

HBOT kao terapijska metoda za dijabetičke ulkuse istražuje se već gotovo tri desetljeća. Tijekom tog vremena, provedene su brojne studije koje su ispitivale učinkovitost i sigurnost ove terapije.​Za detaljniji uvid u jedno od ranijih istraživanja, možete pogledati sljedeći članak: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/9308140/ Do 2015. godine, provedeno je dovoljno studija da bi se omogućila meta-analiza i sustavni pregledi. Primjer takvog pregleda je Cochraneova analiza iz 2015. godine, koja je ocijenila učinke HBOT-a na kronične rane, uključujući dijabetičke ulkuse. Cochraneov sustavni pregled: HBOT može ubrzati zacjeljivanje u prvih 6 tjedana i smanjiti broj velikih amputacija. (Izvor) Navodimo još dva primjera provedenih istraživanja: Journal of Vascular Surgery: Studija provedena na 729 pacijenata pokazala je da HBOT smanjuje rizik od amputacija kod osoba s dijabetičkim ranama. (Izvor) European Journal of Vascular and Endovascular Surgery: Analiza sedam kliničkih studija pokazala je da HBOT povećava stopu zacjeljivanja ishemičnih ulkusa. (Izvor)

Koliko je tretmana potrebno?

Broj HBOT tretmana ovisi o težini rane i odgovoru tijela na terapiju. Uobičajeni protokol uključuje 20 do 40 sesija, pri čemu svaka traje 60 do 90 minuta.

Tko može imati najviše koristi?

✅ Osobe s kroničnim dijabetičkim ulkusima koji ne zacjeljuju standardnim metodama. ✅ Pacijenti s lošom cirkulacijom u donjim ekstremitetima. ✅ Osobe s infekcijama tkiva i kostiju (osteomijelitisom). ✅ Pacijenti koji su prošli kirurške zahvate za poboljšanje cirkulacije, ali i dalje imaju probleme.

Zaključak

HBOT se pokazuje kao obećavajuća terapija koja može poboljšati zacjeljivanje dijabetičkih rana i smanjiti rizik od amputacija. Iako ne zamjenjuje standardne metode liječenja, može biti dragocjen dodatak osobama koje se bore s kroničnim ranama. Ako imate dijabetičke ulkuse koji ne zacjeljuju, konzultirajte se sa stručnjakom o mogućnosti HBOT terapije. Napomena: Ovaj sadržaj služi isključivo informativnoj svrsi i ne predstavlja medicinski savjet niti zamjenjuje konzultaciju sa stručnim zdravstvenim djelatnikom.