Multipla skleroza: bolest s tisuću lica

Multipla skleroza (MS) je kronična autoimuna bolest koja pogađa središnji živčani sustav – mozak i leđnu moždinu. Zbog raznolikosti simptoma i tijeka bolesti, često je nazivaju “bolesti s tisuću lica”. Kod MS-a, imunološki sustav greškom napada mijelinsku ovojnicu, zaštitni sloj koji obavija živčana vlakna, što dovodi do usporenog ili onemogućenog prijenosa živčanih impulsa i rezultira različitim neurološkim simptomima.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, procjenjuje se da u svijetu od MS-a boluje oko 2,5 milijuna ljudi. Bolest je najčešća u Sjevernoj Americi, Zapadnoj Europi i Australaziji, s prevalencijom većom od 100 oboljelih na 100.000 stanovnika. U Hrvatskoj, prema istraživanju iz 2020. godine, broj oboljelih iznosi 7.024, što ukazuje na porast u odnosu na prethodne godine (Izvor).

MS se najčešće dijagnosticira između 20. i 40. godine života, pogađajući mlade ljude u njihovim najaktivnijim godinama. Žene obolijevaju dvostruko češće od muškaraca, s omjerom od približno 2,5:1. Uzroci ovog disbalansa nisu u potpunosti jasni, ali se pretpostavlja da hormoni, genetika i način na koji imunološki sustav funkcionira kod žena mogu igrati određenu ulogu.

Uzroci multiple skleroze

Točan uzrok MS-a još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Smatra se da kombinacija genetske predispozicije, okolišnih čimbenika i imunoloških poremećaja doprinosi razvoju bolesti. Određene virusne infekcije tijekom djetinjstva, poput Epstein-Barr virusa, mogu potaknuti abnormalni imunološki odgovor koji dovodi do oštećenja mijelina. Također, nedostatak vitamina D povezan je s većim rizikom od razvoja MS-a, što može objasniti veću prevalenciju bolesti u područjima s manje sunčeve svjetlosti.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnosticiranje MS-a može biti izazovno jer ne postoji jedan specifičan test koji bi potvrdio bolest. Liječnici se oslanjaju na kombinaciju metoda:

• Neurološki pregled: uključuje uzimanje anamneze i detaljan neurološki pregled specijaliste
• Magnetska rezonancija (MR): otkriva lezije na mozgu i leđnoj moždini, koje su znak oštećenja mijelina.
• Lumbalna punkcija: analiza likvora (moždane tekućine) može pokazati prisutnost specifičnih proteina koji ukazuju na upalu u središnjem živčanom sustavu.
• Evocirani potencijali: testovi koji mjere električnu aktivnost mozga i brzinu prijenosa živčanih impulsa.

Tijek bolesti i očekivanja nakon dijagnoze

Tijek MS-a varira među pojedincima. Neki pacijenti imaju blage simptome i dugotrajne remisije, dok drugi doživljavaju brže napredovanje bolesti. Postoji nekoliko oblika MS-a:

• Klinički izoliran sindrom (CIS): pojava prvih neuroloških simptoma uzrokovanih promjenama mijelinske ovojnice, može i ne mora značiti kasniji razvoj bolesti.
• Relapsno-remitentna MS (RRMS): najčešći oblik, karakteriziran periodima pogoršanja (relapsi) i oporavka (remisije).
• Sekundarno progresivna MS (SPMS): razvija se iz RRMS-a, s postupnim pogoršanjem simptoma bez jasnih relapsa.
• Primarno progresivna MS (PPMS): od početka ima progresivan tijek bez remisija.
• Radiološki izoliran sindrom (RIS): promjene mijelinske ovojnice uočene su slučajno, snimanjem MR zbog drugih razloga. Predstavlja rizik za nastanak oboljenja, potrebno je praćenje.

Rano započinjanje terapije i multidisciplinarni pristup mogu poboljšati prognozu i kvalitetu života.

Liječenje multiple skleroze

Iako trenutno ne postoji lijek koji bi u potpunosti izliječio MS, postoje terapije koje mogu usporiti napredovanje bolesti i smanjiti učestalost relapsa. Liječenje uključuje:

• Terapije koje modificiraju tijek bolesti (DMTs): lijekovi poput interferona beta, glatiramer acetata i drugih smanjuju učestalost relapsa i usporavaju napredovanje bolesti.
• Liječenje relapsa: kortikosteroidi se koriste za skraćivanje trajanja i težine relapsa.
• Simptomatsko liječenje: usmjereno na ublažavanje specifičnih simptoma poput spastičnosti, boli, umora i problema s mokrenjem.

Važno je napomenuti da je liječenje individualno i prilagođeno svakom pacijentu, ovisno o tijeku bolesti i prisutnim simptomima.

Integrativna medicina i hiperbarična oksigenoterapija (HBOT)

Integrativni pristup kombinira konvencionalne metode s dodatnim terapijama koje mogu poboljšati kvalitetu života pacijenata. Hiperbarična oksigenoterapija (HBOT) podrazumijeva udisanje čistog kisika pod povišenim tlakom u hiperbaričnoj komori, čime se poboljšava oksigenacija tkiva i smanjuju upalni procesi. Iako istraživanja još nisu donijela konačne zaključke, neki pacijenti prijavljuju poboljšanje simptoma nakon HBOT-a.

Druge metode integrativne medicine koje mogu pomoći uključuju:

• Pravilna prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama, antioksidansima i vitaminima.
• Fizikalna terapija i redovita tjelesna aktivnost za održavanje mobilnosti i snage.
• Tehnike smanjenja stresa poput joge, meditacije i mindfulnessa.

Može li se multipla skleroza prevenirati?

S obzirom na to da točan uzrok bolesti nije poznat, ne postoji zajamčen način prevencije. No, određeni čimbenici mogu pomoći u smanjenju rizika, poput održavanja zdravog načina života, boravka na suncu radi unosa vitamina D, redovite tjelesne aktivnosti i izbjegavanja pušenja.

Život s MS-om donosi izazove, ali uz pravilno liječenje i prilagodbu načina života, moguće je zadržati visoku kvalitetu života. Podrška obitelji, prijatelja i zajednice, edukacija o bolesti te uključivanje u udruge pacijenata mogu značajno pomoći u nošenju s dijagnozom.

Multipla skleroza može biti nepredvidiva, ali uz odgovarajući pristup, pacijenti mogu voditi ispunjen i kvalitetan život.

Napomena: Ovaj sadržaj služi isključivo informativnoj svrsi i ne predstavlja medicinski savjet niti zamjenjuje konzultaciju sa stručnim zdravstvenim djelatnikom.