Markeri starenja organizma: što se događa u našim stanicama

Zašto ljudi ne stare istom brzinom

Starenje je prirodan dio života, ali način na koji starimo nije jednak kod svih ljudi. Neki u sedamdesetim godinama zadržavaju vitalnost, mentalnu bistrinu i fizičku snagu, dok se drugi već mnogo ranije suočavaju s kroničnim bolestima i padom funkcionalnosti.

Znanstvenici danas znaju da kronološka dob – broj godina koje smo proživjeli – ne govori cijelu priču. Mnogo je važnija biološka dob organizma, odnosno stanje naših stanica i tkiva. Upravo zato moderna medicina sve više proučava biomarkere starenja, pokazatelje koji otkrivaju koliko brzo naše tijelo zapravo stari.

Razumijevanje tih procesa otvorilo je novo područje istraživanja u medicini: kako usporiti biološko starenje i produžiti razdoblje zdravog života.

Što su markeri starenja

Markeri starenja, odnosno biomarkeri starenja, biološki su pokazatelji koji odražavaju promjene u stanicama i tkivima tijekom vremena. Oni omogućuju znanstvenicima da procijene kako i zašto organizam stari te koliki je rizik od razvoja bolesti povezanih sa starenjem.

Među najvažnijim biomarkerima nalaze se promjene u genetskom materijalu, skraćivanje telomera, epigenetske promjene, oksidativni stres i kronična upala niskog intenziteta.

Jedan od najpoznatijih markera su telomeri, zaštitne strukture na krajevima kromosoma. Telomeri djeluju poput zaštitnih kapica koje čuvaju genetski materijal tijekom diobe stanica. Svaki put kada se stanica podijeli, telomeri se malo skraćuju. Kada postanu prekratki, stanica gubi sposobnost daljnje diobe i ulazi u stanje staničnog starenja.

Osim telomera, važnu ulogu imaju i epigenetske promjene, odnosno promjene u načinu na koji se geni aktiviraju. One ne mijenjaju samu DNK, ali utječu na to koji će geni biti uključeni ili isključeni. Upravo na temelju takvih promjena razvijen je takozvani epigenetski sat, metoda kojom znanstvenici procjenjuju biološku dob organizma.

Kemija i biologija procesa starenja

Na molekularnoj razini starenje je povezano s nakupljanjem oštećenja u stanicama. Tijekom normalnog metabolizma nastaju reaktivne kisikove molekule koje mogu oštetiti proteine, lipide i DNK. Taj proces naziva se oksidativni stres.

Iako organizam ima antioksidativne mehanizme koji štite stanice od takvih oštećenja, njihova učinkovitost s godinama opada. Kao rezultat toga dolazi do postupnog nakupljanja molekularnih oštećenja koja utječu na funkciju stanica i tkiva.

Još jedan važan faktor su mitohondriji, organeli odgovorni za proizvodnju energije u stanicama. Kako starimo, mitohondriji mogu postati manje učinkoviti, što dovodi do smanjene proizvodnje energije i povećanog stvaranja slobodnih radikala.

Takve promjene povezane su s razvojem mnogih kroničnih bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti, neurodegenerativne poremećaje i metaboličke sindrome.

Može li se proces starenja usporiti?

Iako starenje nije moguće potpuno zaustaviti, znanstvena istraživanja pokazuju da se njegov tempo može značajno usporiti.

Način života ima velik utjecaj na biomarkere starenja. Redovita tjelesna aktivnost, kvalitetan san i uravnotežena prehrana bogata antioksidansima mogu smanjiti oksidativni stres i poboljšati metaboličku ravnotežu organizma.

Studije također pokazuju da smanjenje kroničnog stresa može pozitivno utjecati na duljinu telomera i epigenetske promjene povezane sa starenjem.

Osim promjena životnog stila, moderna medicina sve više istražuje terapijske pristupe koji bi mogli potaknuti regenerativne procese u organizmu.

Hiperbarična oksigenoterapija i starenje

Jedna od terapija koja je posljednjih godina privukla veliku pozornost istraživača jest hiperbarična oksigenoterapija (HBOT).

Tijekom HBOT-a osoba u posebnoj komori udiše gotovo čisti kisik pod povišenim tlakom. U takvim uvjetima kisik se može otopiti u krvnoj plazmi u znatno većoj količini nego pri normalnom atmosferskom tlaku.

Povećana dostupnost kisika omogućuje bolju opskrbu tkiva, potiče stvaranje novih krvnih žila i aktivira procese regeneracije stanica. Osim toga, poboljšana oksigenacija može pozitivno utjecati na funkciju mitohondrija i metaboličku aktivnost stanica.

Posebno zanimljivi rezultati objavljeni su u istraživanju iz 2020. godine, u kojem je zabilježeno produljenje telomera i smanjenje broja senescentnih stanica kod ispitanika koji su prošli seriju hiperbaričnih tretmana. Takvi rezultati sugeriraju da poboljšana oksigenacija može utjecati na neke od ključnih biomarkera starenja.

Zaključak

Starenje je složen biološki proces koji uključuje promjene u genetskom materijalu, metabolizmu i funkciji stanica. Biomarkeri starenja omogućuju znanstvenicima da bolje razumiju te procese i razviju nove pristupe očuvanju zdravlja.

Iako je starenje neizbježno, sve je više dokaza da kombinacija zdravih životnih navika i suvremenih medicinskih terapija može pozitivno utjecati na biološku dob organizma.

Cilj moderne medicine sve više postaje ne samo produljenje životnog vijeka, nego i produljenje razdoblja aktivnog i zdravog života.

Izvori

PubMed – Studija o hiperbaričnoj oksigenoterapiji i telomerima
“Utjecaj HBOT-a na produljenje telomera i smanjenje senescentnih stanica”
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33206062/

NCBI – Pregled staničnog starenja
“Mehanizmi starenja na staničnoj razini: telomeri, epigenetske promjene i oksidativni stres”
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3836174/

Science Daily – Vijest o istraživanju HBOT-a
“Kako hiperbarična oksigenoterapija može utjecati na biološku dob organizma”
https://www.sciencedaily.com/releases/2020/11/201120150728.htm

Napomena: Ovaj sadržaj služi isključivo informativnoj svrsi i ne predstavlja medicinski savjet

niti zamjenjuje konzultaciju sa stručnim zdravstvenim djelatnikom.