Antioksidansi u službi zdravlja: štit protiv staničnog oštećenja

U ljudskom tijelu neprestano se odvijaju kemijske reakcije koje oslobađaju reaktivne molekule – tzv. oksidanse ili slobodne radikale. Premda su oni neophodni za signalizaciju, obranu protiv patogena i normalnu staničnu funkciju, njihova prekomjerna koncentracija može dovesti do oštećenja stanica, DNK, proteina i lipida. Ti procesi poznati su kao oksidativni stres i predstavljaju glavni uzrok nastanka niza kroničnih bolesti – od srčano‑žilnih i neurodegenerativnih, do autoimunih i karcinoma.

Što su oksidansi i koja im je uloga?

Oksidansi su reaktivni kisikovi i dušikovi spojevi (ROS i RNS) koji nastaju u tijelu endogeno — tijekom staničnog metabolizma (mitohondrijska respiracija, imunološki odgovor) — ali i egzogeno: izlaganjem UV zračenju, onečišćenju, duhanskom dimu, lijekovima ili zračenju. Njihova umjerena količina važna je za stanično signaliziranje, fagocitozu i homeostazu, no njihov višak remeti ravnotežu i šteti genomu i membranama.

Kako djeluju antioksidansi?

Antioksidansi su molekule koje neutraliziraju oksidanse — bilo direktnim doniranjem elektrona (ne-enzimatski antioksidansi poput vitamina C, vitamina E i glutationa), bilo posredstvom enzima koje tijelo prirodno proizvodi, poput superoksid dismutaze (SOD), katalaze i glutation-peroksidaze. Njihova svrha nije potpuna eliminacija slobodnih radikala, već održavanje funkcionalne ravnoteže koja štiti stanice, a ne ometa prirodne fiziološke procese poput signalizacije ili imunološke obrane.

Oksidativni stres i njegove posljedice

Kad tijelo proizvodi više oksidansa nego što ih antioksidativni sustavi mogu neutralizirati, dolazi do stanja poznatog kao oksidativni stres. Posljedice uključuju peroksidaciju lipida, oštećenje proteina i mutacije DNK – procese koji se dovode u vezu s razvojem ateroskleroze, neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, autoimunih poremećaja te određenih vrsta karcinoma. Suprotno tome, kada je razina oksidansa preniska, može doći do oslabljene stanične signalizacije i narušenog imunološkog odgovora – što potencijalno otežava obranu organizma od infekcija i narušava prirodne procese detoksikacije.

Vrste antioksidantnih sustava

Ljudski organizam posjeduje dva glavna sustava obrane protiv oksidativnog stresa, koja zajedno djeluju u održavanju ravnoteže i zaštiti stanica od oštećenja.

1. Endogeni antioksidativni sustavi

To su antioksidansi koje tijelo prirodno proizvodi. Uključuju enzime kao što su:

• Superoksid dismutaza (SOD) – neutralizira superoksidne radikale pretvarajući ih u vodikov peroksid.
• Katalaza – razgrađuje vodikov peroksid u vodu i kisik, čime sprječava nastanak štetnih hidroksilnih radikala.
• Glutation-peroksidaza – koristi glutation za neutralizaciju peroksida i lipidnih hidroperoksida.

Uz enzime, važnu ulogu imaju i ne-enzimatski endogeni antioksidansi, poput glutationa, koenzima Q10 i urinatne kiseline, koji pomažu u direktnom vezivanju slobodnih radikala i regeneraciji drugih antioksidansa.

Ovi sustavi prvenstveno djeluju unutar stanica, kontinuirano se obnavljaju putem metaboličkih procesa i čine prvu liniju obrane tijela od oksidativnog oštećenja.

2. Egzogeni (dijetalni) antioksidansi

To su spojevi koje unosimo hranom, a koji dopunjuju i podržavaju endogeni sustav. Među najvažnijima su:

• Vitamini:
  • Vitamin C (askorbinska kiselina) – topiv u vodi, neutralizira slobodne radikale u krvnoj plazmi i staničnim tekućinama.
  • Vitamin E (tokoferol) – topiv u mastima, štiti stanične membrane od lipidne peroksidacije.
  • Vitamin A i karotenoidi – štite oči, kožu i tkiva od oksidativnih oštećenja.
• Minerali:
  • Selen – kofaktor za glutation-peroksidazu.
  • Cink i mangan – uključeni u strukturu i funkciju SOD-a.
• Fitokemikalije (biljni antioksidansi):
  • Polifenoli, uključujući flavonoide, antocijanine, karotenoide i resveratrol – imaju izražen antioksidativni i protuupalni učinak, a često djeluju i kao modulatori enzima i gena uključenih u detoksikaciju.

Zbog njihove raznolikosti i širokog spektra djelovanja, egzogeni antioksidansi igraju veliku ulogu u prevenciji kroničnih bolesti poput kardiovaskularnih, neurodegenerativnih i malignih bolesti.

Posljedice nedostatka antioksidativne zaštite

Za nedostatak antioksidativne zaštite može biti odgovorna prekomjerna proizvodnja slobodnih radikala (stres, radikalna terapija, toksini), loša prehrana, kronične bolesti, starenje te nedovoljan unos esencijalnih nutrijenata. Posljedice uključuju:

• Oštećene stanične membrane → stanice sklonije upali i degeneraciji
• Mutacije DNK → povećani rizik od karcinoma i autoimuniteta
• Kronična trajna oksidacija proteina → kronične upalne bolesti
• Slab imunološki odgovor i smanjenje energije

Kako održavati ravnotežu oksidansa i antioksidansa?

Održavanje optimalne ravnoteže između oksidansa i antioksidativnih mehanizama ključno je za zdravlje stanica, tkiva i cijelog organizma. Na tu ravnotežu možemo utjecati kroz prehranu, stil života i ciljane terapijske intervencije.

1. Prehrana bogata prirodnim antioksidansima

Raznovrsna prehrana bogata svježim voćem, povrćem, orašastim plodovima, masnom ribom, zelenim čajem i začinima (npr. kurkumin, resveratrol) izvor je vitamina (C, E), minerala (selen, cink) i brojnih fitokemikalija, osobito polifenola koji pomažu u prevenciji kroničnih bolesti. https://nutritionsource.hsph.harvard.edu/antioxidants/

2. Suplementacija – uz individualizirani pristup

Iako dodaci prehrani mogu biti koristan izvor mikronutrijenata, važno je napomenuti da visoke doze nekih antioksidansa (npr. vitamina C i E) mogu, u određenim okolnostima, djelovati prooksidativno, osobito u prisutnosti teških metala ili tijekom terapija poput kemoterapije.
Stoga se suplementacija preporučuje isključivo uz stručni nadzor, osobito kod osoba s povećanim oksidativnim opterećenjem ili oslabljenom antioksidativnom funkcijom. https://ods.od.nih.gov/factsheets/VitaminE-HealthProfessional/

3. Terapije koje potiču prirodne antioksidativne mehanizme

Brojne terapijske metode djeluju posredno – ne unoseći direktno antioksidanse, već potičući vlastite obrambene sustave organizma. Neke od njih dostupne su i u sklopu integrativnog pristupa u našoj poliklinici:

• Hiperbarična oksigenacija (HBOT):
  Iako privremeno povećava oksidacijsku aktivnost, redovite HBOT sesije ne izazivaju dugoročni oksidativni stres. Naprotiv, pokazuju se korisnima u smanjenju razine lipidne peroksidacije i protuupalnih markera (CRP, TNF-α, IL-1β), uz istovremenu indukciju antioksidativnih enzima poput SOD-a, katalaze i glutation-peroksidaze.

https://www.mdpi.com/2218-273X/11/8/1210
https://www.frontiersin.org/journals/physiology/articles/10.3389/fphys.2022.826163/full

Ozonoterapija:
Niskodozna ozonoterapija djeluje hormetički – izaziva blagi oksidativni podražaj koji aktivira endogene antioksidativne mehanizme (SOD, katalaza, glutation), poboljšava mitohondrijsku funkciju i vraća redoks ravnotežu https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/38930804

Multivitaminska IV terapija:
Intravenska primjena ključnih antioksidansa poput vitamina C, E, glutationa i minerala omogućuje brzu korekciju deficita, osobito u stanjima akutnog oksidativnog opterećenja (npr. nakon operacija, kod kronične upale, iscrpljenosti ili infekcija).

Sve ove terapije dijele zajednički mehanizam djelovanja: ne uklanjaju samo posljedice oksidativnog stresa, već osnažuju endogene sustave obrane, podržavaju mitohondrijsku funkciju i potiču ravnotežu redoks procesa u organizmu.

Zaključak

Antioksidansi nisu samo “hvatači” slobodnih radikala – oni su sastavni dio složenog sustava koji štiti i regenerira stanice. Održavanje redoks ravnoteže kroz prehranu, tjelesnu aktivnost, kvalitetan san i ciljane terapije — sve su to strategije koje stvaraju podlogu za dugoročnu vitalnost, obranu organizma i prevenciju brojnih bolesti.

Terapije poput HBOT‑a, ozonoterapije i multivitaminske IV terapije sinergijski djeluju na enzimske i ne-enzimske antioksidativne sustave, pružajući cjelovit, integrativni pristup zdravlju.

Napomena: Ovaj sadržaj služi isključivo informativnoj svrsi i ne predstavlja medicinski savjet niti zamjenjuje konzultaciju sa stručnim zdravstvenim djelatnikom.